Kako ‘mali’ dobrim porukama mogu da pariraju ‘velikima’? Ili kako smo radili kampanju #NeTolerišem

 

Svakoga dana ne tolerišemo sitnice koje nas nerviraju, a u isto vreme tolerišemo nasilje prema ženama – to mora da se promeni. Ovo je glavna poruka kampanje #NeTolerišem Autonomnog ženskog centra (AŽC), za koju smo radili PR kampanju krajem 2016. godine.

Kampanja #NeTolerišem deo je višegodišnjeg projekta “Potpisujem” čiji je cilj podsticanje sistemskih promena u borbi protiv nasilja nad ženama, ali i promene društvene svesti. Mi smo, i na to smo vrlo ponosne, već treću godinu bliski saradnici AŽC u sprovođenju ove kampanje.

Tradicionalno, krajem godine se najviše govori o nasilju nad ženama. Razlog tome je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji se obeležava 25. novembra i globalna kampanja “16 dana aktivizma” koja počinje istog dana a završava se na Međunarodni dan ljudskih prava (10. decembar).

Ove godine u istom periodu, država se prvi put aktivno uključila u komunikaciju o nasilju nad ženama i to kroz dve kampanje (vođene istovremeno): jedna iz Ministarstva pravde, druga iz Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost.

U tom trenutku, u tim okolnostima – trebalo je da i mi krenemo u #NeTolerišem PR kampanju. Razmišljali smo – šta da radimo, kako da pokažemo da su promene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, baš tada usvojene – plod desetogodišnjeg rada AŽC? Da su temeljno i dugo radile na tome da donosioce odluka ubede u važnost usvajanja hitnih mera?

Kampanja #NeTolerišem

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OK, ŠTA PRVO RADIMO?

Krenule smo, najpre, sa informisanjem medija i novinara koji godinama prate ovu temu o tome da je baš AŽC najviše uticao na promene glavnog zakona za zaštitu žrtava. Naša poruka je stigla u pravi čas, a znamo po tome što je, doslovce, preneta u redakcijskom komentaru Politike. Prava meta, prava poruka.
Well done 🙂

AŽC je već imao pripremljenu aplikaciju – rešen da ove godine najviše komunicira sa publikom na internetu.

Dakle – APLIKACIJA:

Hrvatska agencija ZOO kreirala je aplikaciju kojom se pozivaju građanke i građani da se uključe u kampanju – u 3 koraka: na stranici koja se otvara ulaskom na link upišete koju svakodnevnu pojavu ne tolerišete, potom upišete svoje ime i godine, i time “obećate sebi” da ćete u buduće reagovati kada se susretnete sa nasiljem nad ženama.

Kako bismo učinili maksimum da poruka kampanje dođe do ljudi išli smo na dva “fronta”:

1. Saradnja sa influenserima i influenserkama

Online vidljivost kampanje postignuta je saradnjom sa influenserima/kama na društvenim mrežama. Kontaktirali ih sa molbom da podrže inicijativu, popune i podele aplikaciju #NeTolerišem.

Ličnosti kojima smo se obratitli su iz različitih sfera – od ljudi iz kulture i umetnosti, preko društveno angažovanih pojedinaca do onih iz sveta zabave. Ovaj potez je bio svestan izbor, a ne rezultat nedovoljno definisane ciljne grupe: upravo od saradnica iz AŽC-a naučile smo da je jedna od najraširenijih predrasuda ta da nasilje doživljavaju žene određenih ekonomskih mogućnosti, životnih stilova ili interesovanja.

Ostvarili smo saradnju sa Sandrom Silađev aka Dinjom, glumicom čiji je izmišljeni lik Dinja izuzetno popularan na internetu. Ona je na njen svojstven način napravila video klipove posvećene problemu nasilja nad ženama. Evo jednog od klipova.

Kampanju su podržale poznate ličnosti među kojima su spisateljica Mirjana Bobić Mojsilović, bivša voditeljka Vanja Bahilj aka Koza na Štiklama, pevačica Seka Aleksić, novinar Dušan Čavić, blogerke Jelena Karakaš i Brana Antović i drugi ali i brojni drugi ljudi koji su uticajni na društvenim mrežama.

REZULTAT? Saradnja sa influenserima generisala je veliku vidljivost akcije – konkretno, sa 4200 potpisnika aplikacije. Na YouTube-u, #NeTolerišem video klip ima 131,765 pregleda.

2. Saradnja sa medijima i blogerima/kama

Kako su kampanje koje je vodila država “zauzele” gotovo sve glavne medije i kako su ponavljale stare poruke o tome da će se država obračunati sa nasilnicima (mada je imala zakonskog osnova za to i pre donošenja zakona), rešili smo da izbegnemo ta opšta mesta i kažemo ljudima konkretno – šta je to što mogu da urade da pomognu nekome ko je žrtva. Shvatili smo da prečesto čujemo floskule o tome da treba da prijavimo nasilje, a da je, u stvarnosti, to mnogima teško i da ne znaju šta da rade u takvim situacijama.

Napisali smo tekst “10 saveta kako da stvarno pomognete žrtvi nasilja”, koji konkretno odgovara na pitanje šta svako od nas može da preduzme kada primeti nasilje nad ženama.

REZULTAT? Savete su sa svojim čitaocima podelili Nedeljnik, jedan od najčitanijih ženskih portala Blic žena, Portal mladi i dr, kao i blogeri i blogerke – Savršena, CMV, Sitoireseto, Miloš Đajić, Bgonline i dr.

Iako prebukirani sadržajima o ovoj temi, koji su stizali iz zvaničnih državnih organa, mediji su ipak pokazali da im je dobar sadržaj na prvom mestu.

Važno nam je i to što je mainstream magazin za žene, kao što je Lepota i zdravlje, razumeo i prihvatio senzibilitet kojim AŽC nastupa u javnosti, pa je naša kampanja završila u uvodniku glavne urednice.
Potvrdilo se staro pravilo da uvek sve zavisi od ljudi (ovde, urednice) i da su oni ti koji biraju čemu će posvetiti pažnju, a čemu neće.

Šta zaključujemo: I u situaciji u kojoj ste „mali“ (čitaj: organizacija civilnog društva), drugačijim i dobro promišljenim pristupom možete se pojaviti na sceni na kojoj su tradicionalno dominantniji „veliki“ (čitaj: država).

Naš ključ nije bio zakup medijskog prostora i trošenje velikih svota na nastup na društvenim mrežama: ulaganje je učinjeno naporom da formulišemo na prave poruke i pošaljemo ih pravim ljudima, na pravi način.
Ove elemente nije lako postići – ali je moguće. Pre svega, dobrom informisanošću i kvalitetnom i profesionalnom komunikacijom.

Dopao vam se ovaj tekst i mislite da bi nekome od vaših prijatelja bio interesantan? Podelite ga sa njima!
Pratite nas na Facebook-u.

[fbshare type=”button” float=”left”][fblike showfaces=”false” width=”90″ verb=”like” font=”arial” float=”left”] [twitter float=”none”]