Iz naše PR prakse: kako komunicirati o siromaštvu i socijalnoj politici u javnosti?

Komunicirati u javnosti o siromaštvu, ugroženim ljudima, socijalnoj politici, nastupati kao relevantan poznavalac ove oblasti i istovremeno čuvati dostojanstvo tih ljudi – nije jednostavan posao.

Ovo su teme koje smo otvorili kad smo 2020. godine počeli da sarađujemo sa organizacijom A 11 – Inicijativa za ekonomska i socijalna prava, pomažući im da bolje komuniciraju svoje akcije i ideje.

A11 Inicijativa je ekipa pravnika i aktivista koji se bore za unapređenje socijalne politike i poštovanje naših ekonomskih i socijalnih prava. Čućete ih kad se u medijima govori o beskućnicima, naći ćete ih u neformalnim naseljima u kojima žive Romi, slušaćete njihove kritike na račun socijalne politike i odnosa prema socijalno ugroženim građanima.

Liče pomalo na one pravnike iz američkih filmova što rade u pravnim klinikama koje nude besplatnu pravnu pomoć siromašnim i obeispravljenim ljudima, što ih volimo i navijamo za njih i koji u filmu, naravno, uvek pobede.

I A11 pruža besplatnu pravnu pomoć ljudima koji nisu u mogućnosti da se sami pobrinu za to, aktivisti pišu podneske i krivične prijave, kucaju na razna vrata institucija – dižu buku gde god treba kada su nečija prava ugrožena.

Kad smo počeli da sarađujemo, najpre smo mi morali mnogo da naučimo o ekonomskim i socijalnim pravima (uvek mislite da to znate, ali nije tako). Oni su od nas učili kako da iz mnoštva tema i podataka koje obrađuju izdvoje ono što je važno za javnost, kako da to predstave, kako da prilagode jezik i ton komunikacije, šta je tema za novinare i šta od informacija da im ponude.

 

Šta je problem sa ovim temama u medijima?

Pomislićete da su ovo teme o kojima će mediji rado izveštavati, i većina novinara će i reći, naravno, to nas zanima, ali to nije uvek tako.

Najpre, želimo da se o ovim temama govori na dostojanstven i ozbiljan način, a ne površno i tabloidno, tako da se iskorištava nečija životna situacija. To već sužava broj medija koji će na taj način obraditi priču, jer većina neće imati ni vremena, ni znanja, da se ovom temom pozabavi kako treba.

Dalje, terminologija koju A11 ekipa koristi je, često, pravnički nerazumljiva. Jezik treba prilagoditi, promeniti, naći formulacije koje javnost razume.

Sagovornici sa “druge strane” (predstavnici vlasti) su, uglavnom, nezainteresovani da odgovore na pitanja novinara na ovu temu, a još manje da učestvuju u polemici sa A11 ekipom.

Novinari nedovoljno znaju o stanju socijalne zaštite, kao ni o evropskim standardima u ovoj oblasti, aktuelni zakon im nije poznat.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, mi nismo naročito solidarno društvo, volimo da verujemo da je taj neko kriv zato što je siromašan, a fraza “socijalni slučaj” je pogrdna.

Kako smo predstavljali ove teme u javnosti?

Pa ipak, neskromno ćemo reći, uspešno radimo sa A11 Inicijativom, pomažući im da svoje ideje pretvore u komunikativne kampanje. Za nekoliko godina, koliko postoje, postali su prepoznatljivi kao organizacija koja se zalaže za bolji ekonomski i socijalni status građana, otvorili neke do sada tabu teme ovog društva.

Tako smo, recimo, napravili bilbord kampanju sa fotografijama dece iz neformalnih naselja i frapantnim informacijama.

 

Postavili smo samo jedan bilbord u gradu ali na ključno mesto: ispred ulaza u Ministarstvo finansija stajao je bilbord sa iznosom visine novčane socijalne pomoći. Dovoljno atraktivan da ga primete novinarske ekipe, slikaju i snimaju, dovoljno jasan da ga vide stotine hiljada ljudi koji se tom najprometnijom ulicom voze automobilima i autobusima.

 

Učestvovali u njihovoj kampanji „Neprijatelj je siromaštvo, a ne siromašni“ kao i u kampanji „Ljuska prava“ i slali aktuelnim ministarkama provokativne paketiće i pisma…

Pratili ih kamerom kad su protestovali zbog položaja radnika angažovanih u kineskoj fabrici Linglong.

Pravili kampanju protiv diskriminacije u oblasti stanovanja, kampanje na društvenim mrežama za stanovnike socijalnih stanova…

PR za naša ekonomska i socijalna prava

I da, još i ovo: naučili smo da je Opšti protokol pri Međunarodnom paktu za ekonomska, socijalna i kulturna prava, jako važan dokument, i pored svog rogobatnog naziva : )

Kad država ratifikuje ovaj Protokol, onda njeni građani imaju mogućnost da zaštitu svojih ekonomskih i socijalnih prava potraže pred Komitetom UN (za ekonomska i socijalna prava). Ono što je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu za politička prava, to je Komitet UN za ekonomska i socijalna prava.

Dobra vest je da je Srbija nadomak ratifikovanja ovog Protokola, da je dokument u skupštinskoj proceduri i da je to u najvećoj meri zasluga rada A11 Inicijative.

Opšti protokol će mnogo da uradi za PR naših ekonomskih i socijalnih prava : )